Samo jedan zamah rukom i ona bi bila savladana, to je jasno i  napadnutom muškarcu. Međutim, on nju ne želi povrediti, čak i ako se radi o uzvraćanju udaraca ili samo njegovom zaustavljanju. Upravo ta pasivnost čini da mnoge žene postaju još više nasilne.

Zlostavljani muškarci  nisu male žgoljave mlakonje, a njihove žene nisu amazonke. Ovde je presudna psihička dominacija zasnovana na udruženom delovanju verbalnog , emocionalnog  i fizičkog zlostavljanja. Muškarac, koji je upao u ovu zamku, ima sve manje samopouzdanja i samopoštovanja jer veruje da je on uzrok njenog zlostavljačkog ponašanja. Nije siguran šta je to toliko loše kod njega, ali stalno se nastoji promeniti kako bi nju učinio zadovoljnom, nadajući se da ga više  neće maltretirati. Ipak, bez obzira koliko bio inteligentan, obazriv i pažljiv, ona će uvek naći povod za nasilno ponašanje. Dok se u zdravim vezama svađe vode oko konkretnih problema koje treba rešiti, u nasilnoj vezi toga nema-sva poenta je u tome da se žrtva ponizi i da pati. Tek kada to postigne, nasilan partner postaje zadovoljan i smiren. Do sledećeg puta.

        Napustiti osobu sa kojom se delio krevet i rađala deca  jedna je od najtežih životnih odluka, pa i onda kada je to jedini način da se sačuva zdravlje ili čak život. Situacija je teška, bez obzira da li je žrtva muškarac ili žena, a život u nasilnoj vezi postaje poput začaranog kruga iz kojeg nema izlaza. Razloga za ostajanje u takvoj vezi ima nekoliko i za žrtvu su uvek jači od onih za odlazak:

DECA– Jedna od velikih briga zlostavljanih muškaraca je strah za sigurnost dece ako ostanu sama sa nasilnom majkom. Odmah iza toga je strah da više neće imati priliku da ih vide i da će ih deca prestati voleti, zato što će im majka govoriti kako je njihov otac loša osoba.

OSEĆAJ KRIVICE-Psihologija žrtve je takva da zlostavljana osoba sebe krivi za vlastitu patnju. Takvi muškarci obično misle da su loše osobe, loši muževi ili očevi  i da je to razlog zašto su zlostavljani. Njihova poremećena percepcija dovodi do toga da nisu u stanju realno sagledati situaciju, pa smatraju da će zlostavljanje prestati ako promene svoje ponašanje.

ZAVISNOST(ili strah od nezavisnosti)-Muškarac žrtva nasilja uvek je mentalno, emocionalno ili finansijski zavistan od svoje partnerice. Ideja o prekidu veze ili braka dovodi ga do osećaja depresije i anksioznosti. Zlostavljan muškarac toliko je psihički slab i zavisan o partnerici da nije u stanju odlučiti se na prekid.

NADA U PROMENU– Posle akta nasilja, većina nasilnih partnera ispoljava kajanje, uz obećanje supruzi i deci da se tako nešto nikada neće ponoviti, uz demonstriranje ljubavi prema članovima porodice i traženje pomoći da prekine sa takvim načinom ponašanja. Pošto su žene koje trpe nasilje posvećene vezi i često svoj život i identitet grade oko te veze, one se nadaju promeni. Suprugovo nasilno ponašanje u početku žena doživljava sa nevericom, jer to je čovek koga voli, čovek koji nju voli, pa kako se tako nešto može desiti? Takođe, žena se može osetiti odgovornom za incident, i najčešće oseća stid i sramotu toliko karakteristične za žene koje trpe nasilje. Dodatak svemu tome je nada da se nasilje više neće ponoviti i da će to sprečiti time što će promeniti svoje ponašanje.Naravno, da se ovaj razlog može primeniti i na muškarce.

Žrtve same su  velikim  delom  same  zaslužne  za  takvo  ponašanje  prema  njima. Mazohistički  se  odnose  prema  porodici  i  drugima,  imaju  dugu  istoriju  ponižavanja,  verbalnog  i  fizičkog  zlostavljanja,  a  ne  reaguju  misleći  “Biće  bolje,  sutra  će  biti  bolje”. Ponašaju  se  ravnodušno  kao  da  je  njihov  život  poslednja  scena  filma “Prohujalo  sa  vihorom”,  ali  nije,  ne  žive  život,  već  traže  opravdanja  za  nasilnika/nasilnicu. Misle “promeniće  se,  nije  ona/on  zapravo  takava/takav,  loš  mu/joj  je  bio  dan”,  ali  se  grdno  varaju. Ko  Vas  jedanput  povredi,  ako  mu  to  ne  zamerite  ili  zatražite  zaštitu  ukoliko  je  povreda  višeg  ranga,  ućiniće  svakako  to  ponovo. Ove  tzv.  žrtve,  kao  da  pozivaju  nasilnike  da  ih  ponovo učine  žrtvama. Nisu  jake,  samopouzdane,  nemaju  karaktera. Takvo  njihovo  opravdavanje  zlostavljanja  daje  prećutni  pristanak  i  priziva  nova,  čime  se  stvara  obrazac  nasilničkog  ponašanja.

Međutim, nisu sve žene mazohistkinje( niti muškarci), već postoje situacije gde se usled straha žene manje brane ili po 30-tak godina trpe nasilje, nisu dokaz da ga one priželjkuju i uživaju u njemu. Ovakvi stavovi predstavljaju mehanizam omalovažavanja žena i njihovog iskustva zlostavljanja i tako umanjuju ozbiljnost muškog nasilja, prebacujući odgovornost na žene. Mada, istraživanja govore u prilog tezi da su žene spremnije da otrpe no muškarci, da su spremne da ostanu duže u vezi, odnosno braku koji je poguban za njihovo dostojanstvo i samopouzdanje, a samim tim i za njihovo fizičko i psihičko zdravlje, dok su muškarci spremniji da kažu “ne” i da  odu.

Svaka  veza  među  ljudima,  nezavisno  od  karaktera  te  veze, zahteva  uzajamno  poštovanje  i  toleranciju. To  su  dva  osnovna  stuba  normalnog  društvenog  odnosa. Međutim,  ukoliko  uvidimo  da  nam  poštovanje  nije  uzvraćeno  ili  se  određena  osoba  vođena  »životnim  problemima«  istresa  na  nas,  zamenjujući  nas  izduvnim  ventilom,  nismo više  dužni  da  imamo  bilo  kakve  odnose  sa  tom  osobom,  pa  čak  i  ako  imamo  decu  iz  takve  veze  ili  braka. Jednom  narušeno  poštovanje  i  dostojanstvo  jedne  ličnosti  nepovratno  uništava  uslove  za  skladnu  vezu,  baziranu  na  uzajmnom  razumevanju,  poštovanju,  iskrenosti,  odanosti  itd.

Pogrešno  je  shvatanje  da  će  se  osoba koja se ponaša nasilnički   promeniti,  da  je  to  samo  njegova/njena  prolazna  faza. Jednom  narušeno  poštovanje  praćeno  prećutnim  ili  izričitim  odobravanjem  nasilja,  pronalaženjem  opravdanja  za  takvo  ponašanje,  dovodi  do  toga  da  mu  »žrtva«  postaje  vredna  koliko  i  vreća  za  udaranje  i  zavisno  od  toga  koliko  ispunjava  sve  njegove  ili njene zahteve  i  prohteve.

Svaka  i  ole  normalna  žena i muškarac ,  videće  nasilnika, odnosno nasilnicu  i  pre  nego  što se  i  manifestuje  njegova  prava  priroda,  međutim,  s  obzirom  da  ne  možemo  predvideti  sve  puteve  na  koje  će  nas  život  navesti  i  sve  probleme  koje  će  nam  Gospod  Bog  nameniti,  vođeni  ovim  životinjskim  egzistencijalnim  nagonom,  traženjem  svoga  mesta  pod  Suncem  uz  kompulzivnu  opsesiju  za  novcem  možemo  postati  žrtve  nekog  poremećenog  čoveka  ili  žene,  međutim,  to  nas  ne  sprečava  da  se  branimo,  da  branimo  našu  čast,  ugled,  dostojanstvo,  fizički  i  duhovni  integritet.

Žene  su  nedavno  osvojile  prostore  koji  su  do  tada  bili  tradicionalno  namenjeni  muškarcu,  ali  velika  većina  njih  je  i  dalje  ostala  u  dubini  duše  samo  domaćica,  vaspitačica  čovekove  dece  i  po  potrebi  negovateljica  »bez  prava  glasa«. Ništa  se  radikalno  nije  promenilo  u  njihovoj  svesti,  sem  retkih  izuzetaka. Nije  žena  stvorena  da  služi  muškarcu  nit  muškarac  da  služi  ženi.  Veza  mora  biti  uzajamno  zadovoljstvo,   a  ne  služenje,  i  pre  svega  davanje  a  nikako  odricanje  ili  žrtva.

          Jedna  poznata  kineska  kletva  glasi: “Dabogda  živeo  u  vremenima  velikih  promena”  

Žene  su  odbacile  stare  obrasce  ponašanja,  osvojile  su  vrhunce  u  oblasti  profesije  i  finansija, izvojevale  seksualnu  revoluciju, najzad  dobile  pravo  glasa  i  da  kažemo,  uslovno  rečeno  postale  ravnopravne  sa  muškarcima  a  ipak  se  velika  većina  njih  nije  potrudila  da  u  tom  procesu  izgradi  sebe,  kao  osobu  vrednu  poštovanja,  prijateljstva  i  ljubavi. Žene(čast  izuzecima)  još  uvek  ne  cene  sebe  na  pravi  način.

Dokle  god  žene  ne  nauče  da  poštuju  sebe,  ovakve  stvari  će  se  dešavati  i  dalje.

Brojni su slučajevi nasilja u ljubavnim vezama. Žrtve se u većini slučajeva ne usuđuju potražiti pomoć. Ćute i pate. Za porodicu i okolinu njihova veza je “skladna” ili “idealna” sve dok se jednoga dana njihova imena ne pojave u rubrici crne hronike. Onda se svi pitaju kako ništa nisu primetili. Stoga se postavlja pitanje: kako prepoznati nasilnika u vezi?
Često je teško prepoznati osobu koja ima određene psihičke smetnje, te je isto tako teško prepoznati nasilnika u vezi. Zlostavljanje u vezi nije uvek fizičke prirode. Često se manifestuje i verbalno. Jedna od karakteristika nasilnika je ostvarivanje i zadržavanje moći nad žrtvom. Nazivanje pogrdnim rečima, odbacivanje, ponižavanje, pretnje ubistvom, samoubistvom, uskraćivanjem finansijske pomoći,ucene da neće videti dete, samo su neki od oblika psihičkog, odnosno emocionalnog zlostavljanja. Najčešće, nasilnici pokušavaju izolirati žrtvu od drugih osoba i učiniti je zavisnom o sebi u svakom pogledu. Ne postoji pravilo kako ostaviti nasilnika. Ukoliko je potrebno, ne libite se uključiti i nadležne organe u celi slučaj, jer zapamtite, niko nije vlasnik vašeg tela i uma.

Stoga ukoliko se osećate zlostavljano, napustite vezu i samostalno izgrađujte svoj put…

Indikatori bolesne veze

Da li vas vaš partner/partnerka zlostavlja psihički, fizicki ili seksualno?
Tuče vas ili vas vređa, omalovažava, potcenjuje, okrivljuje?

Plaše vas njegovi/njeni postupci i osećate se kao da hodate po jajima kad razgovarate sa njim/njom?

Preti da će ozlediti sebe, vas ili  nekog trećeg ako ga/je napustite?
Zabranjuje vam izlaske?
Ne dozvoljava vam da imate svoj krug prijatelja?

Pokušava vas ograničiti u kontaktiranju sa porodicom i prijateljima?

Započinje bespotrebne i temperamentne rasprave u kojima olako diže ruku na vas ili vas olako ponižava?
Govori vam da ste glupi, ludi ili bezvredni?

Troši zajedničku ušteđevinu bez vašeg znanja i ne želi reći na šta je troši?

Zbija šale na račun svog ponašanja prema vama, tvrdeći da nikad nije napravila nešto što bi vas povredilo ili krivi vas za svoje ponašanje?

Uništava nameštaj ili nanosi povrede vašim kućnim ljubimcima?

Sprečava vas da radite posao koji želite ili vas prisiljava da ga/je  napustite?

Koristi svaku priliku da vas ponizi pred drugim ljudima, uključujući prijatelje, rođake, decu i poslovne kolege?
Preti vam ako želite da napustite stan, potražite pravnu pomoc ili da se obratite policiji? ”
Prisiljava vas na neželjene seksualne radnje?
Osećate se bespomoćno i slabo?
Osećate se uvek loše, bez obzira šta činite?
Osećate da ste pod stalnim pritiskom ili ste vrlo nervozni?
Osećate potrebu za alkoholom, drogama ili lekovima?
Imate smetnje pri spavanju?
Imate smetnje s apetitom?
Imate fizičke smetnje za koje ne postoji medicinsko objašnjenje?

Ako ste na neka ili sva pitanja odgovorili potvrdno – vi niste jedini-trebali biste razmisliti o budućnosti vaše veze i o napuštanju iste.