“Znaš li šta sam sve čuo o tvome prijatelju?“

‘Trenutak“, odgovori Sokrat, “pre nego što mi ispričaš voleo bih da prođeš jedan brzi test. Da li si to što mi želiš reći prosejao kroz tri sita?“

“Tri sita?“

‘Da“, odgovori Sokrat, “pre nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosejati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li proverio da li je istina ono što mi želiš ispričati?“

“Ne, pa i nisam. Nisam video, samo sam čuo kako pričaju.“

‘Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosejati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?“

‘Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše poneo.“

‘Dakle,“ nastavi Sokrat, “želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI.

Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?“

“Korisno? Pa i ne, ne verujem da bi ti to moglo koristiti.“

“Dakle,“ zaključi Sokrat, “ono što mi želiš ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.“

 

Moramo se čuvati da otrov koji proizvodi naš vlastiti jezik ne ubije nas same.