Režija: Dexter Fletcher

Žanr: Komedija/Drama
Godina:2016
Uloge: Taron Egerton,Hugh Jackman,Christopher Walken

Zemlja porekla: Velika Britanija / SAD / Nemačka

Trajanje: 106 min

IMDB ocena: 7.6/10

Nagrade: Truly Moving Picture Award, 2016 Heartland Film

“Znas kako se postaje šampion? Tako što izađeš na teren kad je najteže i pobediš“.

Međutim, na putu do velikog uspeha stoji puno prepreka. Naše želje i snovi često se ne poklapaju sa stavovima naših roditelja. Naravno,nema sumnje da nam oni žele najbolje, siguran posao, sigurna plata, miran život…ali šta ako to nije ono što nas privlači?

Edijev (Taron Egerton) san je da ode na Olimpijadu i spreman je da posveti svoj život njegovom ostvarenju. Tu, nažalost, dolazi do raskola. Edijev otac ne veruje u njega i nipodaštava ga. Naravno, Edi prati svoje snove i ne namerava da odustane. Upravo taj moto, imaj svoj san i ne odustaj od njega provlači se kroz ceo film. Nerazumevanje koje se proteže i van kuće može ponekad da nas dovede do toga da pomislimo da je ceo svet protiv. Međutim, da li baš tada treba odustati?

Možda neko drugi, ali ne i Edi, koliko god da je teško. On uspešno prelazi jedan po jedan problem, kao jedan po jedan stepenik do vrha : spavanje u ostavi,to što niko ne želi da mu pruži bilo kakav vid podrške ili makar lepu reč, savet…povredama koje su, nažalost, deo svakog sporta…Za ono što on želi spreman je da vežba do iznemoglosti.

Kako se problemi nižu jedan za drugim, trenutke sreće mu remeti saopštenje da uprkos tome što je ispunio uslove ipak ne ide na Olimpijadu, ali naravno on ostaje nepokolebljiv. Uz svog trenera (Hugh Jackman), koji mu je u tim trenucima jedini oslonac i najbolji prijatelj vredno i marljivo nastavlja pripreme. Dođu ponekad trenuci kad pomislimo da je sve uzalud i kada se razočaramo, ali moramo ići dalje, zato su i pobede slađe, a naročito kada sumnjičavi otac napokon postane ponosan na sina.

Film je rađen prema istinitoj priči o Majklu Ediju Edvardsu.

Photo: www.weshare.hk

Priča o Majklu Ediju Edvarsu

Majkl Edvards rođen je 5.12.1963 i predstavljao je Veliku Britaniju na OI u Kalgariju 1988 godine.Završio je kao poslednji u skokovima sa velike i male skakaonice. Jedini je sportista kome se na zatvaranju Igara govornik obratio :“Neki su ovde osvojili zlato, neki su oborili rekorde ,a neki leteli kao orlovi”.

Na početku svoje karijere Edi je bio 10 kilograma teži od ostalih skakača, a morao je i da nosi naočare, koje bi mu se maglile tako da ponekad nije mogao ni da vidi kuda skače. Međutim, Britanac je iz takmičenja u takmičenje bio sve gori, a postajao je sve popularniji. Nije imao sponzore, pripremao se koliko je mogao od svog novca. Prvo je učestvovao na Svetskom prvenstvu 1987. godine u Oberzdorfu, gde je zauzeo 55. mesto, a tim nastupom obezbedio je nastup na zimskim Olimpijskim igrama u Kalgariju sledeće godine.

U Kalgariju je stekao svetsku slavu, postao prvi britanac koji je nastupao u ski skokovima na ZOI, a može se reći da i pored loših rezultata je uz čuveni jamajčanski bob tim bio glavna zvezda igara u Kalgariju. Bio je najgori takmičar u Kanadi, završio je kao poslednji u skokovima i na velikoj i na maloj skakaonici, ali može se reći da je uspeo. Dostigao je veliku slavu, posebno u Velikoj Britaniji, snimio je veliki broj reklama, promovisao automobilie, u jednom trenutku stigao do zarade od 10.000 funti za sat obavljenog posla, ali novac mu nije dugo potrajao, ubrzo je bankrotirao, a danas živi od socijalne pomoći.

Međunarodni olimpijski komitet je usvojio “pravlo orla“ po kome kandidat za nastup na OI može da bude samo sportista koji ima najmanje 30 posto plasmana u najboljih 50. I „Orao“ više nikada nije uspeo da se pojavi sa najboljim sportistima, iako je probao da se plasira i za naredne zimske Olimpijske igre. Ko će znati, možda su mu tom odlukom predstavnici MOK-a pomogli i spasili ga da ne nastrada, što potvrđuje i Edijeva izjava o svojoj karijeri: “Malo sam se bojao skokova, jer sam znao da bi svaki mogao da mi bude poslednji.”

Mnogo godina kasnije, vratio se u Oberzdorf, gde je na improvizovanoj skakaonici izveo svoj poslednji skok u karijeri i time zvanično okončao karijeru. Zahvaljujući skromnoj konkurenciji u svojoj zemlji, Edi Edvards je rekorder Velike Britanije u dužini ski skoka, sa skromna 73,5 metara. Bez obzira na sve rezultate, Majkl “Edi Orao” Edvards je sigurno jedna od najvećih legendi Ski skokova i osoba koja su gotovo svi voleli, jer je dokazao da i običan čovek može da se izbori za učešče na najvećoj sportskoj smotri i stekne globalnu popularnost.