Da uzmemo jedan školski primer:
 Grad gradila b’jela vila
 Ni na nebu ni na zemlju,
 No na granu od oblaka;
 Na grad gradi troje vrata:
 Jedna vrata sva od zlata,
 Druga vrata od bisera,
 Treća vrata od (š)skerleta.
Stop! Kakva su to vrata od skerleta? Asocijacija može biti mnogo, ali istina je jedna  – skerlet je  tkanina jarke crvenoljubičaste boje, simbol vlasti i dostojanstva, korišćena, uglavnom, za izradu kraljevske odeće. Ovaj složeni pridev, kao i drugi,  za obeležavanje nijansi boja u izgovoru će zvučani jednako, ali u pisanju to će biti spojeno. U suprotnom, ako bismo napisali crveno – ljubičasta, značilo bi da je to, eto, recimo, tkanina sačinjena od kombinacije crvene boje i ljubičaste, na kockice, prugice, tufnice itd. Prema tome, kombinacije različitih boja pišu se sa crticom (crno-beli film, crveno- beli dresovi i sl.) dok se nijanse pišu spojeno, kao jedna reč.
Ova crvenoljubičasta nijansa  nosi naziv i grimizna, jer se u antičko doba dobijala iz školjke grimiznog puža, a možemo je slobodno zvati i purpurnom. Dakle, sve su to sinonimi za istu nijansu.
Kad smo kod nijansi, tu često ispadne neki problem, bilo da dekorišete stan, ili birate odeću, boju kose, ukrase na torti. Posebno predstavljaju problem u komunikaciji između žena i muškaraca, pa ako ste poželele tirkiz haljinu, može se desiti da dobijete plavu ili zelenu, a vašoj jačoj polovini neće biti jasno zašto ste razočarani.
Da bi se izbegle takve nesuglasice, neki rečnici pozabavili su se definisanjem nijansi:
sedefasta – koji je poput sedefa; sedef – unutrašnji sloj školjki i puževa, preliva se u raznim bojama
oker  –  koji ima boju senfa
krem – koji je žućkastobele boje
drap –. koji je boje peska
kaki –  boje zemlje; žućkastosmeđ; prašnjav
ružičasta  –   rumena boja koja se dobija mešanjem crvene ili crvenoljubičaste s belom bojom
pink – ružičast
karmin – jarkocrvena boja
terakota – crvenkastožuta boja pečene gline – boja cigle
ciglasta – crvenosmećkasta boja što podseća na opeku
riđa –  boje rđe, crvenkstožućkasta boja
ciklama – jedna od nijansa ljubičaste boje  (po cvetu), odnosno crvenoljubičaste boje
lila –  bledoljubičast
violet –  ljubičasta boja
indigo – modroljubičasta boja nazvana po biljci indigofera
akvamarin – boja koja se poistovećuje s bojom mora (lat. aqua marina : morska voda)
tirkizna boja – modrozelena boja; od plavozelene do modre boje
petrolej – zagasita zelenomodra boja, boja gorućeg petroleja
maslinasta –  boja maslinovog ploda (nijanse smeđezelene i sivozelene boje)
kestenjasta – smeđa boja u nijansi kestena; smeđa boja s crvenkastom primesom
mahagonij – crvenkastosmeđa boja poput drveta mahagonija
čađava –  oznaka za tamniju nijansu sive boje i sl.
I da razrešimo još jedan problem u vezi sa bojama. Ovog puta, gramatički. Pridevi stranog porekla za označavanje boja kao što su roze, drap, teget, bordo, braon, krem, oranž … ne menjaju se po rodu, broju i padežu, tako da prijateljica neće nikako biti lepa u rozoj haljini, niti će vam pristajati bordi dzemper.
P.S.  Dragi ljudi, za bojenje ovih tmurnih i hladnih dana, toplo preporučujem Sve boje sveta – priča o dugi.

Sve boje sveta – priča o dugi

Zelena reče:

«Jasno je da sam ja najvažnija. Ja sam znak života i nade. Izabrana sam za travu, drveće, lišće… Bez mene, uginule bi sve životinje. Bacite pogled na prirodu i videćete da mene ima najviše.»

 

Plava je prekine:

«Ti samo misliš na zemlju, ali uzmi u obzir nebo i more. Voda je izvor života, pomoću oblaka iz plavog mora. Nebo daje prostor, mir i vedrinu. Bez mog mira vi biste bili mahnita tela.»

 

Žuta se zakikota:

«Vi ste tako ozbiljne. Ja donosim smeh, radost i toplinu u svet. Sunce je žuto, mesec je žut, zvezde su žute. Svaki put kada pogledaš suncokret, celi svet počinje da se smeši… Bez mene ne bi bilo zabave.»

 

Narandžasta je bila sledeća koja je zasvirala svoju pesmu:

«Ja sam boja snage i zdravlja. Možda sam retka, ali sam dragocena, jer služim unutrašnjim potrebama ljudskog života. Ja nosim sve najvažnije vitamine. Setite se samo šargarepe, narandži, dinja, ploda manga… Ja se ne povlačim sve vreme okolo, ali kada ispunim nebo za vreme izlaska ili zalaska sunca, moja lepota toliko blješti da niko ni na jednu od vas ne pomisli.»

 

Crvena više nije mogla da izdrži. Viknula je:

«Ja sam vladar svih vas, krv života. Ja sam boja opasnosti i hrabrosti. Voljna sam boriti se s razlogom. Mogu se zapaliti. Bez mene bi zemlja bila pusta kao mesec. Ja sam boja strasti i ljubavi, crvene ruže i maka.»

 

Ljubičasta se digla do svoje pune visine. Bila je visoka i govorila je sa velikom pompom:

«Ja sam boja vladanja i moći. Kraljevi, čelnici, vladike – uvek su me birali, jer ja sam boja autoriteta i mudrosti. Ljudi me ne pitaju, nego slušaju i pokoravaju se.»

 

Indigo je govorila najtiše od svih, ali vrlo odlučno:

«Zamislite mene! Ja sam boja tišine. Jedva da me primete, ali bez mene sve ste vi suvišne. Ja zračim misao, sumrak i dubine. Trebate me za ravnotežu i kontrast, za molitvu i unutrašnji mir.»

 

I tako su boje nastavile da se hvale, svaka uverena da je ona najbolja. Njihova svađa postajala je sve glasnija.

Odjednom bljesnu sjajna bela svetlost, začu se grom i prasak. Poče jaka kiša. Sve se boje skupiše od straha i stisnuše jedna uz drugu.

Kiša progovori:

«Vi, glupe boje, borite se među sobom! Svaka pokušava da nad ostalim vlada. Zar ne znate da ste stvorene za svoju posebnu svrhu, jedinstvenu i različitu. Uhvatite se za ruke i pođite sa mnom. Prostrću vas preko neba u velikom luku boja kao podsetnik da ste lepše kad ste zajedno i da možete živeti skupa i u miru.»

 

I tako svaki put kada padne jaka kiša, na nebu se pojavi duga. Kada je vidimo, setimo se da treba ceniti raznolikost i da smo bolji kada prihvatimo i poštujemo jedni druge.