Ponekad je potrebno da ljude i pojave nazovemo onako kako nam izgledaju. Međutim, pogrešno etiketiranje može biti vrlo štetno. Naučite kako da prepoznate razliku.

“Idiotkinja”, reči Marininog oca odzvanjale su joj u ušima. “Zašto me nikad ne nazove mojim pravim imenom”, sa ljutnjom se pitala Marina. “Ako nisam “idiotkinja”, onda sam “budala”, “glupača”  ili nešto slično.” U svom srcu Marina je dobro znala razloge za to.

Bila je poslednja u nizu od četiri ćerke. Njen otac je očajnički želeo sina kada je ona dolazila na svet-ali mu se želja nije ostvarila. Marinina majka je tokom trudnoće preživljavala sve vrste komplikacija, koje su se završile prevremenim porođajem i hitnom histerektomijom. Zbog posledica teškog porođaja Marina se suočavala sa doživotnim poteškoćama u učenju, i sa ogorčenjem svog oca.

Iako je Marinina majka volela svoju devojčicu i bila prema njoj veoma dobra i ljubazna, ljutite očeve reči su svojom oštrinom stalno ranjavale njeno malo srce. Dočekana od samog početka sa takvim neprijateljskim stavom Marina je u školi stalno nizala neuspehe.

“Sigurno sam glupa”, prigovarala je sebi stalno Marina. Negativne etikete koje joj je otac tako surovo pripisivao kao detetu postale su i njene lične.

Teodora je utrčala u svoju kancelariju i zalupila vratima, izjavivši da je njen šef, Aleksandar, veliki glupan.                     “Zašto to govoriš?”, pitala ju je koleginica Sara.                                                                                                                           “Pomno prati sve što radim. Naručio je nove kompjuterske monitore za sve u kancelariji osim za mene. Kada nam dođu veliki klijenti, on čak neće ni da me upozna, a ja sam navodno nenakav menadžer prodaje na obuci. Šta više reći.”                                                                                                                                                                                                                                                                  Na drugom kraju firme Aleksandar je bio podjednako ljut.                                                                                  “Nije trebalo da angažujemo Teodoru”, ljutio se. “Ona je stalno u PMS sindromu, jedna potpuno neosetljiva matica oko koje svi treba da obleću.”                                                                                                                                                                          “Ah”, Aleksandrova sekretarica je sa razlogom bila zabrinuta. “Ona je izledala tako slatko i angažovano kada si je prvi put doveo.”                                                                                                                                                                                                                             “Pa, to je bila samo fasada. Ona me je zapravo optužila da je stalno nadgledam ovog jutra, ali svako može da vidi da nešto nije u redu sa njom. Čuvajte je se, ona je veštica!” Sa takvom retorikom, početna čarka između Aleksandra i Teodore ubrzo se razvila u bespoštedni rat. Svako od njih imao je listu pogrdnih imena za ono drugo, koja su sasvim slobodno koristili kad god bi zakoračili u kancelariju. Aleksandar nije mogao da zapazi ništa dobro kod Teodore, kao ni ona kod njega. Tokom kratkog vremena, osećaj osvetoljubivog nezadovoljstva počeo je da preovlađuje u celoj kancelariji.

Šta je zajedničko Marini, Teodori i Aleksandru? Svi oni imaju izuzetni štetnu naviku pogrešnog etiketiranja.

Pogrešno etiketiranje jednu osobu ili više njih opisuje rečima koje su izuzetno opterećene osećanjima, a nisu ni potpuno tačne. Pogrešno etiketiranje sadrži korišćenje netačnih. gnevnih opisa u nameri da jedna ili više osoba budu etiketirane.

Kada neka fabrika hrane nalepi etiketu na konzervu pasulja, spisak sastojaka podrbno opisuje šta se nalazi unutar te konzerve-i to se nikada neće promeniti. Etiketiranje samoga sebe ima isti rezultat, što je upravo i razlog koji pogrešno etiketiranje čini veoma opasnim po vašu psihu. Kad sebe nazivate imenima zasnovanim na nečemu što se dogodilo, počinjete da se poistovećujete sa svojim manama, olako stvarajući utisak da se kod vas nikada ništa neće promeniti, i zbog toga se uskoro prepuštate okoštaloj rutini. Umesto da jednostavno kažete : “Sada sam pogrešio/pogrešila”, etiketiranjem nastavljate da pojačavate negativan osećaj samovrednovanja govoreći sebi da ste rođeni gubitnik. da ste neuspešni, loš roditelj, dosadni, pa čak i odvratni.

Pogrešno etiketiranje zasnovano je na filozofiji da se “čovek meri po greškama koje čini.” Ako sami sebi govorite : Ja sam obična ništarija, kad god napravite neku grešku, vi tada pogrešno etiketirate. Ako imate prevelika očekivanja od drugih, možete se naći u iskušenju da pogrešno etiketirate nekoga kao sebičnog, oholog, ili nezainteresovanog samo zato što vam nije posvetio svu svoju pažnju.

Problem sa pogrešnim etiketiranjem je u tome što je ono, osim što je strašno samoporažavajuće, i potpuno iracionalno. To što vi kao osoba značite uopšte se ne može izjednačiti sa bilo kojim poslom koji radite.

“Vaš život je složen i stalno promenljiv protok misli, osećanja i postupaka. Drugim rečima, vi ste više nalik reci nego statui. Prestanite da pokušavate da definišete sebe pomoću etiketa-one sz preterano šematizovane i pogrešne. Da li biste o sebi razmišljali isključivo kao o “disaču”  samo zato što dišete? To je besmislica, ali takva besmislica postaje veoma bolna kad je sebi prikačite kao etiketu samo zbog osećanja sopstvene neadekvatnosti.” Dr Dejvid Berns

Kako nas On vidi

Zadivljujući je cilj tražiti dobro u drugima. Uprkos njihovim neuspesima i slabostima, težite da ih vidite onakvima kakvi mogu da budu-pozitivno promenjeni i poboljšani. Uvek očekujte njihov uspeh i, ako etiketirate, radite to u skladu sa vrednošću koju im je Bog odredio. U ljudima, ma kako uništeni bili, Isus vidi dragocene bisere. Isus ne gleda na ljude kao na podle i bezvredne, već onakve kakvi mogu da postanu.

Takođe, uvek se ophodite prema sebi sa poštovanjem odbijajući da se ponašate po štetnoj navici pogrešnog etiketiranja sebe i drugih. Život vam može biti zastrašujući, a srce bojište na kome ste izgleda stalno poraženi, pa ipak ste dragoceniji Isusu od anđela koji nikad nije sagrešio. On je sve dao za vas, jer ste vi njegov “dragoceni biser”. Ako ste skloni pogrešnom etiketiranju, pokušajte da se uzdržavate od primene negativnih etiketa i da ohrabrajute druge da to čine.

Terapija zamenom izraza    

Ti si tako neuredan!-Važno je da ti je soba čista i uredna

Ti si najneorganizovanija osoba!-Uštedeo bi dosta vremena kad bi popravio svoje organizacione sposobnosti

Tako si sebičan!-Velikodušnost je osobina koju treba negovati

Šeprtljo! – Da li bi mogao da budeš malo pažljiviji?

Ti si jedna velika beba- Biće mi drago kad počneš zrelije da se ponašaš

Glupane!-Tvoja obzirnost prema drugima bi mogla da se poboljša.

Tačno davanje imena

Jedna od prvih zapovesti uljudnog ponašanja jeste da nikad ne častite ljude oko sebe pogrdnim nazivima. Kao opšte pravilo, pogrdno davanje imena smatra se dokazom nevaspitanosti i lošeg ukusa.

Strategije za uspeh

Ako se vi sami, vaša porodica, vaši prijatelji, ili vaše kolege nalazite u trendu negativnog etiketiranja, sledećih pet saveta mogu vam pomoći da se oslobodite ove zamke.

Savet 1. Negujte atmosferu poštovanja

Iako je za decu veoma značajno da poštuju svoje roditelje, isto tako je važno da roditelji izbegavaju da sa svojom decom razgovaraju na način koji ih ponižava kao ličnosti. Dobro pravilo koje porodica treba da usvoji jeste :”Ja verbalno ne zlostavljam!” Kada cela porodica prihvati merilo učtivog poštovanja kao svoje životno pravilo, tada će biti postavljen temelj istinske porodične ljubavi, a njeni članovi osećaće se emotivno bezbednim. Dom zaista može da bude rajsa oaza odmora i mira.

Dok razvijate atmosferu poštovanja drugih, ne zaboravite da je veoma važno da poštujete sami sebe. Mnogi ljudi pričaju sami sa sobom na ponižavajuće načine koje nikada ne bi koristili u razgovoru sa drugim ljudima. To je štetno za istinski osećaj samovrednosti. Ako želite da vas drugi ljudi poštuju, morate poštovati sami sebe i pokazati to poštovanje i u razgovoru sa samim sobom.

Savet 2. Budite primer ponašanja sa poštovanjem 

Za ljude koji su podizani u okruženju u kome su se koristile pogrdne reči napuštanje  takvog oblika ophođenja predstavljaće posebno iskušenje. Neki roditelji nisu sigurni kako bi uopšte mogli da opišu loše ponašanje svog deteta bez korišćenja negativnih etiketa.

Za to postoji jednostavno rešenje. Ključ je zameniti negativne etikete pozitivnim rečima. To nipošto ne znači odobravanje lošeg ponašanja. To znači popravljati loše ponašanje pomoću pozitivnih reči. Mnogi ljudi izgube iz vida činjenicu da postoje načini za izražavanje ljutnje i frustracije bez pribegavanja uvredama.

Na primer, ako vaš sin govori nepristojne reči, bolji je izbor reći mu :”Treba da budeš učtiv kad razgovaraš sa mnom”, nego da ga nazivate “prostakom.”

Savet 3. Izbegavajte zabavu koja ohrabruje upotrebu pogrdnih reči

Pogrdne reči su u toj meri sastavni deo nekih zabavnih dešavanja da je praktično nemoguće ne gledati ih, a da i sami ne poprimite takav oblik izražavanja. Iako za to postoje pogodni primeri, jedan od boljih je Diznijev film Priča o igrački( Toy Story). Prema rečima jednog kritičara, film sadrži nepristojne poruke pune mržnje, kao što su :”Krompirko(glas Dona Riklsa) skida svoja usta i njima ljubi yadnjicu kako bi time pokazao svoje prezrivo mišljenje o nekome; film sa puno pogrdnih izraza, svađa, mangupskih podvala, tinejdžerske zlobe, i ružnih reči koje se stalno naslućuju.” Iako je Priča o igrački ušla odavno u izbledelu istoriju Diznijevih filmova, bilo bi veoma teško ubediti decu da su pogrdna imena nešto pogrešno, bilo da ih upotrebljavaju za sebe same ili druge, nakon što bi na delu videla uspešnu primenu takvog ponašanja u ovom i u mnogo drugih sličnih filmova. Ako zaista želite da prestanete sa upotrebom pogrdnih imena, trebalo bi da izbegavate sve slične vrste zabava koje uvredljive i pogrdne reči koriste kao neku vrstu humora.

Savet 4. Popravljajte se ili se uklonite

Ako vas neko pogrešno etiketira, samo se udaljite i ne branite se. Shvatite da ste sami odgovorni za sopstvene emocije. Ako je etiketa potpuno tačna, izvucite pouku iz svoje greške i, ako je moguće, postarajte se da onaj koji vam je dodelio etiketu sazna da ozbiljno radite na svojoj promeni.

Savet 5. Vodite dnevnik o svom napretku

Ako vam je pogrešno etiketiranje veliki problem, zapisujte svoje pobede i poraze. Vođenje zapisnika je u stvari jedini način da saznate da li ostvarujete neki napredak dok pokušavate da preformulišete svoje razmišljanje.